BIBLIJSKA PORUKA DANA

Sveta Brigita Švedska

Petak, 23. srpnja 2010.

Iv 15,1-8

1"Ja sam istinski trs, a Otac moj - vinogradar. 2Svaku lozu na meni koja ne donosi roda on siječe, a svaku koja rod donosi čisti da više roda donese. 3Vi ste već očišćeni po riječi koju sam vam zborio. 4Ostanite u meni i ja u vama. Kao što loza ne može donijeti roda sama od sebe, ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni. 5Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa. 6Ako tko ne ostane u meni, izbace ga kao lozu i usahne. Takve onda skupe i bace u oganj te gore. 7Ako ostanete u meni i riječi moje ako ostanu u vama, što god hoćete, ištite i bit će vam. 8Ovim se proslavlja Otac moj: da donosite mnogo roda i da budete moji učenici.

Tumačenje:

Fra Tomislav Pervan

VELIKA MISTIČARKA I OBNOVITELJICA CRKVE

SVETA BRIGITA ŠVEDSKA,

redovnica i zaštitnica Europe

Rođena u plemenitaškome rodu god. 1302. u Švedskoj, kraj Upsale. To je godina smrti Bonifacija VIII. i svete Gertrude, djevice, mističarke. S četrnaest godina stupila u brak s uglednim plemićem i u braku je imala osmero djece, četiri kćeri i četiri sina. Bila sretna u braku, a jedno je dijete postalo sveto, sveta Katarina Švedska. U braku provela sretnih dvadeset i osam godina, doživjela je u njemu i sreću i radost ali i patnje svake kršćanske majke. Muž je preminuo god. 1344., kao novak u cistercita, i štuje ga se u Švedskoj kao blaženika. Ljubila ga je nježnom ljubavlju, prema njezinim vlastitim riječima "kao svoje vlastito srce".

Nakon njegove smrti dolazi do obrata u njezinu životu. U jednome viđenju sam joj Gospodin naređuje da utemelji "Red Božanskoga Otkupitelja", za muške i ženske. Sam je Isus diktirao Brigiti pravilo toga reda. Uz pomoć švedskoga kralja osniva prvi samostan 1346. Red se trebao posvetiti prvenstveno ispaštanju i okajanju grijeha u zemlji i štovanju Kristove muke. Njezina je zajednica zaslužna za religioznu i literarnu kulturu cijeloga Sjevera.

Od samoga Gospodina prima nalog da se obrati samome papi Klementu VI. (1342.-1352.) u Avignonu te da ga ozbiljno i usrdno opomene da napusti svoj svjetovni način života i vrati se u Rim te proglasi 1350. jubilarnu godinu. Dvojica biskupa prenijela su to pismo Papi, ali ovaj to nije poslušao. Jedino je proglasio jubilarnu, svetu godinu 1350.

Potom prima nalog od samoga Gospodina da se zaputi u Rim. "Idi u Rim i ostani ondje dok ne vidiš ondje Papu i kralja, i govori njima riječi koje ću ti ja kazivati!" Slijedeći nutarnji glas zapućuje se god. 1349. u Rim i u Italiji provodi 24 godine svoga života, do smrti. Zauzimala se za obnovu Crkve, za povratak Pape iz Avignona, zajedno sa svetom Katarinom Sijenskom. Od ranoga djetinjstva bijaše obdarena mističnim viđenijima i milostima koje je zapisivala. Nastupala je strogo, pokornički, nerijetko upravo kao Ivan Krstitelj.  Žestokim je riečima žigosala bezakonje, rastrošnost, pijančevanje, razvrat na kraljevskom dvoru u Švedskoj, a kasnije u Rimu među klerom i višim slojevima. Nije imala nikakva obzira prema plemićima i uglednicima. Krajem četrdesetih godina toga stoljeća kuga je harala europskim kontinentom.

Nakon svete godine nastavila je hodočastiti u sveta mjesta po Italiji. Srednjovjekovni su naime kršćani shvaćali svoj život ovdje na zemlji kao hodočašćenje, vjernik je hodočasnik na putu u vječnost. Ovdje smo samo gosti, pa tako i Brigita neumorno hodočasti. Naći ćemo je u Ortoni kod svetoga Tome apostola, zatim na Monte Gargano gdje se štuje Mihovil Arkanđeo, u Bariju kod svetoga Nikole, u Beneventu kod svetoga Bartolomeja, u Salernu kod sv. Mateja, i tu moli na grobu svetoga Grgura VII. pape. Štuje relikvije, moći svetaca prema Gospodnjoj riječi: "Tjelesa su mojih svetih, bilo raspadnuta ili neraspadnuta, netaknuta, uistinu moje veliko blago!"

Godine 1352. ima viđenje svetoga Franje koji je poziva u Asiz gdje prima također konkretne naputke spram života. Čuje Franjine riječi: "Zaputi se u moju ćeliju. A ćelija na koju sam mislio jest istinska poslušnost koju sam uvijek obdržavao tako da nisam nikada htio biti bez duhovnoga učitelja... Moja hrana bijaše ova..., da bih svoje bližnje odvraćao od ispraznosti svjetovnoga života... Moja piće bijaše radost koju sam osjećao kad bih vidio da su mnogi koji su se na moju riječ obratili počeli Boga ljubiti svim svojim bićem... Zaputi se dakle u moju ćeliju!"

Hodočastila je u Svetu zemlju i na povratku, u Napulju, prima od Gospodina nalog da piše papi Grguru XI. u Avignon. Poruku prenosi u Avignon biskup Alfonso de Vadaterra. U njemu između ostaloga govori Krist svome namjesniku na zemlji:

"Čuj, papa Grgure XI. ove riječi... Zašto me mrziš? ... Što sam ti samo učinio, Grgure? ... Zašto dopuštaš da na tvome dvoru vladaju krajnja oholost, nezaistna použuda i razvrat i pijančevanje... i k tome još i najgora ... simonija?... Kradeš mi nebrojene duše... Što prije se vrati u Rim... Vrati se ne s uobičajenom ohološću i svjetovnom pompom, nego s poniznošću i toplom ljubavlju!... Započni obnavljati Moju Crkvu... Jer sad se više poštuje i jedna javna kuća od svete Majke Crkve... Obrati mi se u poniznosti... Stupaj muževno i odlučno putem pravednosti... Ne preziri onoga tko te ljubi!... I tada ću te obući u sebe, i ti ćeš biti u Meni a Ja u tebi..."

Tko je tada smio takve riječi izgovoriti a da ne bude osuđen od inkvizicije ili da ne bude spaljen na lomači kao heretik?! Takve riječi jednome papi?! Papa se stvarno vraća god. 1377. u Rim. Brigita je preminula u Rimu god. 1373., od posljedica bolesti koju je navukla na sebe na putu u Isusovu domovinu. I  već god. 1376. započinje pod istim papom proces njezine kanonizacije! I doskora je proglašena sveticom, a danas je zaštitnica Europe, zajedno sa svetima Katarinom Sijenskom i Edith Stein - S. Benedikta Terezija od Križa.

Ivan Pavao II. proglasio ih je zaštitnicama Europe  1. listopada  1999. Svijet, veli Papa, nada se izgraditi pravedniji i čovječniji svijet, ali je to nemoguće bez milosti. Ako Gospodin ne gradi kuću Europe, uzalud se muče graditelji. Treba ukloniti žalosnu baštinu koju na sebe prtimo, Europa i svaki pojedini Europljanin mora pokušati nastaviti živjeti dugu povijest svetosti. Crkva prepoznaje u svojoj povijesti blago svetosti koje spada na njezinu tajnu, a to je ujedno i nada budućnosti. Crkva je u svojoj povijesti prošla proces sazrijevanja i stoga danas shvaća daleko bolje plan koji ima Bog sa ženom. Stoga je razumljivo da u sadašnjem trenutku i vremenu ima opciju za svetost s ženskim licem! To su riječi blagopokojnoga Pape.

Zato zahvalimo Gospodinu za ovakav uzorni svetački i proročki lik u teškom vremenu Crkve i molimo da Gospodin i danas podari Crkvi ovakvih proročkih likova. Mnogi mole njezine molitve u kojima se razmatra Isusova muka i smrt! Neka bude svima to moljenje blagoslovljeno i plodotvorno milostima Raspetoga.

BIBLIJSKA PORUKA DANA

Vrijeme kroz godinu

16. tjedan kroz godinu

Petak, 23. srpnja 2010.

Mt 13,18-23

18"Vi, dakle, poslušajte prispodobu o sijaču. 19Svakomu koji sluša Riječ o Kraljevstvu, a ne razumije, dolazi Zli te otima što mu je u srcu posijano. To je onaj uz put zasijan. 20A zasijani na tlo kamenito - to je onaj koji čuje Riječ i odmah je s radošću prima, 21ali nema u sebi korijena, nego je nestalan: kad zbog Riječi nastane nevolja ili progonstvo, odmah se pokoleba. 22Zasijani u trnje - to je onaj koji sluša Riječ, ali briga vremenita i zavodljivost bogatstva uguše Riječ, te ona ostane bez ploda. 23Zasijani na dobru zemlju - to je onaj koji Riječ sluša i razumije, pa onda, dakako, urodi i daje: jedan stostruko, jedan šezdesetostruko, a jedan tridesetostruko."

Tumačenje:

Fra Tomislav Pervan

UDIJELI MI, GOSPODINE, SRCE PRIJAMLJIVO

Mt 13, 18-23

Prema Isusovu shvaćanju nije dovoljno samo slušati Božju riječ. Treba je i vršiti. Tko samo sluša, a ne vrši je, ubija riječ. Nema života, nema ploda. A tko je sluša i razumije, tko je vrši, donosi plod. Čuli smo jučer što znači okorjelost srca i bića. Shvaćanje i prihvaćanje nije samo stvar razuma i glave, nego prvenstveno srca. Riječ se sije u srce. U srcu se rađa spremnost i sposobnost da se čovjek obrati i prihvati Božju ponudu. U tome počiva naša ljudska odluka i odgovornost.

Posebitost Isusova navještaja jest u tome što on naviješta spas ovdje i danas. U Isusovim ustima poruka o kraljevstvu Božjem nema u sebi prizvuka tješenja nekom dalekom budućnošću ili apokaliptičkim događajima, pogotovo ne tješenja onostranošću, nebom. Ne, nego se sve odvija ovdje i danas, on sam stupa u arenu između Neba i Pakla, on se sam suočava sa sotonskim silama, naviještajući spasenje i zdravlje, donoseći radosnu poruku siromasima, gladnima, uplakanima, onima kojima je upravio svoja blaženstva. U odluci i stajalištu ovdje i sada padaju zastori našega života.

Tumačenje prispodobe kakvo nam donosi evanđelist ne rješava nikakve velike egzistencijalne tajne. Ovo je bjelodano jasno. Tajna je u tome što većina ljudi ne misli kako se Božja stvarateljska riječ nalazi upravo u jednostavnoj prispodobi, da je tu djelotvorna i da mijenja svijet te kako taj svijet čeka samo tu spasotvornu riječ.

Treba se samo otvoriti i zaključiti: Da, ta riječ odnosi se upravo na mene, ta riječ razotkriva mene, skida sve obrazine i maske, ta riječ mene rasijeca (živa je i djelotvorna Božja riječ - razdvaja moždinu i zglobove! Heb 4,12),  secira, želi me promijeniti. I zaključak: Moram promijeniti svoj život. Ta riječ prodire, klija, raste, donosi prekrasan plod života u ljubavi.

Ova je Isusova riječ upućena protiv malodušja i male vjere kod učenika. U Boga nikada nema stečaja. On ostvaruje svoj cilj, unatoč ljudskim zakazanjima. U našem životu postoji zakazanje, ima tragike u našim egzistencijama. Toga kod Boga nema. Pa čak i kad bismo mislili kako bi bilo bolje da nas nema, da smo neuporabivo sjeme, da Bog na nas ne misli, Isus veli: Bog ima s tobom svoj plan. I on vjeruje u  tebe. Moramo vjerovati vječnom Sijaču, Sijaču vječnosti i darovatelju života, da je znao što s nama kad nas je poslao u ovu rijeku života. Kod njega je naš život plaća, dobar urod, opravdanje, hvala i zahvala.

Danas pak iskrsava problem: Kako učiniti čovjeka otvorenim za poruku Neba, za Isusovu riječ? Kako probuditi one zapretane energije koje su preplavljene nanosima svijeta? Kako osposobiti djecu koja su navikla samo na neonsku rasvjetu u velegradovima da promatraju noću zvijezde i zvjezdano nebo? Dobro se sjećam kad su moje nećakinje iz američkoga velegrada došle u moj rodni Čitluk i pitale svoju majku, za noćnoga neba, što je ono gore na nebu. Nisu nikada svojim očima u velegradu vidjele ni mjesec ni zvijezde od puste ulične rasvjete velegrada. Kako uši naše mladeži, zaglušene ili razorene glazbom iz preglasnih diskoklubova ponovno osposobiti za glazbu neba, predivnu klasiku? Kako srca ogrezla u materijalizmu i ovisnosti ponovno osposobiti da žude vječnost i Boga?  Kako vratiti čovjeka sebi samome?

Ljudi se boje dubine, boje se zaviriti u sebe i svoje srce. Oni su redovito u centrifugalnom stanju, bježe od sebe i svoga srca. Zato sve treba svoje vrijeme, vrijeme potrebno za povrat k sebi i svoje srce. Ima ih koji hitaju s dužnosti na dužnost, s obveze na obvezu, koji su mučeni i tjerani rokovima, obvezama, svojim kalendarom. Brige svjetske uguše ono što je u njih posijano. Ima ih koji sagore kao slama, lako se zapale, ali nema postojanosti. Ima ih kojima je sve važnije, karijera, novac, uspjeh, svjetske stvari, tako da se nemaju kada baviti Isusovom osobom i tajnom njegova bića. Nu Isus se ne da smesti u svojoj nadi. On vjeruje i nada se, sjeme je dovoljno kvalitetno, i ne će propasti. Isus daje predujam svemu.

Predivna je to usporedba i tumač. Svevremenska i nadvremenska. Nije nam potrebno poznavati situaciju u koju je izrečena, jer svatko može otkriti u njoj sebe. I zato nam je njezina poruka uvijek sudobna. Reče Isus svojima: "Blago očima koje gledaju što vi vidite, i ušima što slučaju, ono što vi čujete!" Riječ je to utjehe i ohrabrenja svakome očaju i beznađu usuprot. Pa makar i poslije kroz povijest Crkve i Isusova djela imali posvuda ozbiljenje gornjih Isusovih riječi o sudbini sjemena, od kojega tek poneko donese rod i plod. On ne dvoji spram uspjeha i blagoslova onoga što je posijao u biće ovoga svijeta.

Upravo su sveci najbolji tumač gornje Isusove prispodobe. Oni su ono plodno tlo, oni su zahvaćenici i pogođenici riječju. Njih je riječ - posve konkretna - pogodila, zahvatila, prodrla u srce i dušu, ondje isklijala, izrasla i donijela predivne plodove. Najbolji je primjer tomu naš sveti otac Franjo. Kad ga je riječ pogodila, nije ga više puštala.